Bečejci i Novobečejci na raskrsnici Pionirske i Novosadske ulice
Subota, 15. februar. Ravnica, beskrajna i tiha, bila je svedok nesvakidašnjeg prizora – Banat i Bačka su se sreli, ne slučajno, već s razlogom. Grupa entuzijasta iz organizacija „NB se čuje” i „Bečej se budi” pokrenula je i organizovala ovaj događaj, a pridružili su im se građani, učenici, prosvetni radnici – oni koji tog dana nisu brojali kilometre, već korake ka zajedništvu. Ni zima ni vetar nisu ih usporili.
Okupljanje je počelo tačno u podne, u gradskom parku Novog Bečeja. Odatle su učesnici krenuli pešice ka susednom Bečeju. Tri sata hoda, ali bez neizvesnosti. Svaki korak bio je simboličan most između dve obale Tise.
Na ulazu u Bečej, kod kružnog toka, doček. Nije bilo protokola ni formalnosti – samo srdačni, nasmejani ljudi, raširenih ruku i toplih pogleda, i slavska pogača koja se lomila uz pogled pun dobrodošlice, kao da su se odavno čekali.
Kolona je nastavila do raskrsnice Pionirske i Novosadske ulice, gde su na sat vremena zaustavili saobraćaj. Niko se nije bunio, niko nije negodovao. Bečejci su goste dočekali jednostavno – vojvođanski: hleb sa mašću i alevom paprikom, palačinke, pogačice, sokovi i voda.
Put ih je vodio dalje, kroz Novosadsku ulicu. Na čelu kolone – tri traktora, sirene, pištaljke, megafon, pa i muzika. Hod kroz Novosadsku ulicu bio je sve, samo ne tih.
Teško je bilo izbrojati sve učesnike kada su stigli u centar. Jedni su ih tamo čekali, drugi su se pridružili usput, treći su ih pozdravljali s prozora. Organizatori su procenjivali da je okupljenih možda bilo oko dve do dve i po hiljade ljudi.
Prisutnima se najpre obratio profesor Srđan Popov iz Novog Miloševa. Onaj isti koji je 1. februara pešačio do Novog Sada. „Bio sam samo kurir koji je studentima rekao da smo uz njih.” Posebno je naglasio gostoprimstvo profesora Zoltana iz Bačkog Gradišta, koji ga je primio u svoj dom, dodajući: „Ja sam sve vreme bio ogrnut srpskom zastavom, a Zoltan je Mađar iz Bačkog Gradišta. Ova priča o separatizmu i netrpeljivosti je čista izmišljotina.”
Učenik Gimnazije Mihajlo Gucunja podsetio je okupljene na tragediju na Železničkoj stanici u Novom Sadu, gde je pad nadstrešnice, rekonstruisane svega nekoliko meseci ranije, odneo 15 života. Istakao je da građani i studenti širom Srbije protestima izražavaju nezadovoljstvo zbog nedostatka odgovora i sporog toka istrage.
Skup je završen nastupom hora i petnaestominutnom tišinom u znak sećanja na nastradale u Novom Sadu.
Nastup hora u centru Bečeja