U društvu gde reči i izrazi igraju ključnu ulogu u oblikovanju našeg shvatanja i razumevanja, važno je razmotriti terminologiju koja se koristi u kontekstu invaliditeta.
Uobičajeni izraz "invalid" često se koristi u svakodnevnom govoru kako bismo opisali osobe sa invaliditetom. Međutim, ova reč, iako naizgled bezopasna, nosi sa sobom implicitni ton koji sugeriše da je osoba prepoznatljiva isključivo po svom invaliditetu, stvarajući time osećaj celokupne "ne-validnosti". Ovaj termin proizilazi iz tradicionalnog društvenog shvatanja invaliditeta kao tragedije, nesposobnosti i tereta za porodicu i društvo.
U savremenom društvu, nastojimo da promenimo percepciju i pristup invaliditetu. Fokusiramo se na osobu, prepoznajući da su ograničene mogućnosti učešća u zajednici za osobe sa invaliditetom rezultat fizičkih i socijalnih prepreka, a ne samo oštećenja. Zbog toga je potrebno koristiti izraze poput "osoba sa fizičkim ili mentalnim invaliditetom", "gluva ili slepa osoba", ili "osoba sa posledicama (moždanog udara, multiple skleroze i slično)".
Korišćenjem adekvatne terminologije šaljemo snažnu poruku o poštovanju raznolikosti i individualnosti svake osobe. Ovim činimo značajan korak ka stvaranju inkluzivnijeg društva u kojem svaka osoba može osećati prihvatanje i podršku. Postavljanjem pravilnog jezičkog okvira gradimo temelje za promene u društvenim normama, podržavajući pravdu, ravnopravnost i poštovanje prema svima.
Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije - Ministarstva informisanja i telekomunikacija. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.