Drveće koristi podzemnu mrežu gljiva, poznatu kao mikoriza, za međusobnu komunikaciju i razmenu hranljivih materija. Ova „drvena mreža” omogućava drveću da deli resurse poput vode i minerala, kao i da šalje upozorenja o opasnostima kao što su insekti ili bolesti.
Mikoriza predstavlja simbiotski odnos između drveća i gljiva, omogućavajući stablima da se povežu i dele resurse sa drugim stablima. Starija stabla, poznata kao „majčinska stabla”, često dele šećere i hranljive materije sa mlađim stablima koja nemaju dovoljno svetlosti za fotosintezu. Ova podrška pomaže manjim stablima da prežive dok ne postanu dovoljno visoka da samostalno obavljaju fotosintezu.
Pored razmene hranljivih materija, drveće koristi mikorizalnu mrežu za slanje upozorenja o opasnostima. Kada jedno stablo bude napadnuto insektima ili zaraženo bolešću, ono može emitovati hemijske signale kroz mrežu, upozoravajući druga stabla na opasnost i omogućavajući im da unapred pripreme svoje odbrambene mehanizme.
Ova komunikacija nije samo važna za opstanak pojedinačnih stabala, već i za održavanje stabilnosti i zdravlja čitavih šuma. Studije su pokazale da je dugoročni opstanak šuma zavistan od postojanja ovih mikorizalnih mreža koje omogućavaju drveću da međusobno komunicira i deli resurse.
Ovaj fascinantan fenomen pruža uvid u kompleksnost prirodnih ekosistema i važnost očuvanja šuma i njihovih nevidljivih mreža komunikacije.