Radionica „Medijska pismenost kao mehanizam prevencije zloupotreba u nediskriminatorskom izveštavanju o osobama sa hendikepom u društvu“, koju je organizovala Akademska inkluzivna asocijacija (AIA) u partnerstvu sa portalom Webinfo, održana je protekle subote u Bečeju i okupila je novinare i predstavnike organizacija civilnog društva iz Bečeja i Novog Bečeja.
Fokus radionice bio je na unapređenju medijskih praksi, sa posebnim akcentom na izbegavanje diskriminatornog jezika i senzacionalizma.
Analiza dobre i loše prakse u medijskom izveštavanju
Tokom radionice, učesnici su kroz interaktivne vežbe analizirali primere dobre i loše prakse u medijskom izveštavanju. Iako su prikazani i pozitivni primeri, nažalost, dominiraju oni loši, gde senzacionalistički naslovi i tekstovi često ciljano izazivaju sažaljenje prema osobama sa hendikepom. Naslovi poput „tuga do neba“ ili „slika koja će vas slomiti“ stvaraju distancu i dodatno stigmatizuju osobe sa hendikepom, umesto da ih predstave kao ravnopravne članove društva.
Problem preterane heroizacije
Takođe, učesnici su istakli problem preterane heroizacije osoba sa hendikepom, gde se osobe često prikazuju kao heroji zbog obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Ovakav pristup, iako pozitivan na prvi pogled, može stvoriti nepravedna očekivanja i dodatno ih izdvojiti iz zajednice. Pravilno izveštavanje treba da se fokusira na realne prepreke s kojima se suočavaju osobe sa hendikepom, kao i na mogućnosti za njihovo prevazilaženje, umesto da stvara sliku o njima kao o „superherojima“.
Pravilna terminologija u medijima
Učesnici su razgovarali o značaju upotrebe termina „osobe sa hendikepom“ umesto „osobe sa invaliditetom“. Iako je drugi termin prisutan u zakonodavstvu, on isključuje mnoga stanja koja nisu trajna ili koja ne potpadaju pod striktno medicinske kategorije, kao što su dijabetes, anksioznost, depresija ili privremene povrede. Termin „osobe sa hendikepom“ prepoznaje širi kontekst i naglašava prepreke koje društvo treba da ukloni kako bi svi imali jednake mogućnosti.
Izbegavanje pogrdnih naziva
Nazivi poput „idiot“, „retard“ ili „bogalj“ predstavljaju duboko pogrdne i diskriminatorne izraze prema osobama sa hendikepom, te je važno koristiti ispravnu terminologiju. Na primer, umesto da se za slepu osobu koristi izraz „slep“ ili „slepac“, pravilnije je reći „slepa osoba“. Takođe, umesto izraza „osobe vezane za kolica“, preporučuje se termin „korisnik kolica“, čime se stavlja fokus na osobu, a ne na njeno pomagalo. Isto važi i za druge oblike hendikepa – osobama sa dijabetesom ili drugim stanjima treba se obraćati poštujući njihovo dostojanstvo i ličnost, umesto da se koristi terminologija koja ističe njihovo zdravstveno stanje.
Direktno obraćanje i poštovanje
Akademska inkluzivna asocijacija dodatno naglašava da, kako bi se umanjila diskriminacija, osobama sa hendikepom treba direktno da se obraćamo, bez posrednika, uz puno uvažavanje, bez obzira na njihov hendikep.